Zemljovid - Moldavija (Republic of Moldova)

Zastava Moldavije

Moldavija (službeno Republika Moldova; mold. Republica Moldova) je kontinentalna država na jugoistoku Europe koja graniči s Ukrajinom na istoku i Rumunjskom na zapadu. Smještena je u blizini sjeverne obale Crnog mora, između rijeka Prut i Dnjestar. Obično se rabi naziv Moldavija prema pokrajini koja osim Republike Moldavije obuhvaća i dijelove Ukrajine i Rumunjske.

Službeni jezik u Moldaviji je Rumunjski, ali je područje došlo 1812. godine pod vlast Ruskog Carstva, te je do danas ostalo pod snažnim utjecajem Ruske Federacije - koja se oštro protivi idejama za priključenje područja Moldavije Rumunjskoj. I 30 godina nakon odvajanja od SSSR-a, Ruska Federacija ostaje glavni gospodarski partner Moldavije, te ostvaruje snažan utjecaj na njen politički život. 2022. godine, moldavska predsjednica Maia Sandu naznačuje kako je priključenje Rumunjskoj (uključenoj u Europsku uniju i znatno prosperitetnijoj) ipak moguće "ako to narod podrži".

Nakon odvajanja od SSSR-a, na području Pridnjestrovlja je nastala pobuna u redovima gradskog stanovništva ruskog jezika, te je od ožujka do lipnja 1992. godine vođen Rat u Pridnjestrovlju, s nešto više od 1.000 poginulih. Nakon sklapanja primirja, ostaju u Pridnjestrovlju trajno raspoređene vojne snage Ruske Federacije s oko 1.500 vojnika, a Moldavija u cjelosti ostaje znatno gospodarski ovisna o Rusiji; nakon 30 godina neovisnosti bilježi se da je Moldavija s vremenom ipak uspjela ostvariti značajniju suradnju također i s Rumunjskom i drugim zemljama.

Prvi tragovi ljudskoga djelovanja na području Moldavije mogu se pratiti od prapovijesti. Na njezinu teritoriju živjeli su u 1. tisućljeću pr. Kr. Kimerijci i Skiti, a od 300. pr. Kr. Geti i trački Dačani. Na područje Moldavije naselili su se nakon provale Huna mnogi narodi, od kojih su najpoznatiji bili Ostrogoti (oko 370–475), Anti (?–oko 560.), Avari i Slaveni (V–VI. st.), Uliči i Tiverci. U 9. st. Moldavija je bila u sastavu Bugarske, koja ju je izgubila nakon provale Mađara potkraj 9. st. Usporedno s dolaskom Mađara, na područje Moldavije prodrli su Pečenezi, koji su ubrzo potisnuli Mađare prema zapadu i uspostavili svoju državu. Pošto ih je 1036. porazio Jaroslav Mudri, Moldavija je ušla u sastav Kijevske Rusije, a nakon njezina raspada polovicom 9. st. u sastav Galičko-Volinjskoga Kneževstva. Oko 1100. Moldaviju su zaposjeli Kumani, a 1240. Mongoli (Tatari). U sklopu mongolske države Zlatne Horde, Moldavija je ostala do 1353., kada ju je osvojio ugarski plemić Dragoş u ime hrvatsko-ugarskog kralja Ludovika I. Za njegova nasljednika Bogdana I. osnovano je 1359. Moldavsko Kneževstvo, koje se već 1367. proširilo na Besarabiju. Za vladavine kneza Ştefana III. Velikoga (1457–1504) Moldavsko Kneževstvo obranilo se od napada Osmanlija, ali je već za njegova nasljednika Bogdana III. (1504. – 1517.) postalo osmanskim vazalnim kneževstvom. U sastavu Osmanskoga Carstva, Moldavija je bila, uz kraću vladavinu vlaškoga kneza Mihaija Hrabroga (Mihai Viteazul) 1600. – 1601. i poljsko-litavske države 1601. – 1618., sve do 1859., doduše uz određenu autonomiju i uglavnom domaće plemstvo. U Osmanskome Carstvu, Moldavsko Kneževstvo imalo je autonomni status sve do 1711., kada ga je knez Dimitrije Cantemir pokušao staviti pod rusku zaštitu. Pošto je propao taj pokušaj osamostaljenja Moldavije, Osmanlije su otada pa sve do 1821. za moldavske kneževe postavljali isključivo istanbulske Grke (Fanariote), za čije je uprave Moldavija izgubila dijelove svoga teritorija. Godine 1775. Habsburška Monarhija zaposjela je Bukovinu (sjeverni dijelovi Moldavskoga Kneževstva), a Rusija 1812. Besarabiju (istočni dijelovi Moldavskoga Kneževstva). Jedrenskim ugovorom 1829. Moldavsko Kneževstvo dobilo je, zahvaljujući ruskoj vojnoj potpori, veću političku autonomiju u Osmanskome Carstvu. Godine 1858. Moldavskomu Kneževstvu bila je vraćena Besarabija, a 1859. stupilo je u personalnu uniju s Vlaškim Kneževstvom (današnja Rumunjska). Nakon Berlinskoga kongresa 1878. Besarabija je ponovno bila vraćena Rusiji, u sastavu koje je ostala sve do 1918., kada su ju osvojile rumunjske postrojbe. Tijekom ruskog građanskog rata i strane intervencije, boljševici su osvojili neznatni dio Besarabije na lijevoj obali Dnjestra i na tom području osnovali 12. listopada 1924. Moldavsku Autonomnu SSR u sklopu Ukrajinske SSR. Kada je 28. VI. 1940., na zahtjev vlade SSSR-a, Kraljevina Rumunjska vratila Besarabiju, stvorena je 2. VIII. 1940. Moldavska SSR, od središnjega većeg dijela Besarabije (bez pojasa Bugeac uz Crno more između Dnjestra i sjevernog rukava delte Dunava) i Moldavske Autonomne SSR. Nakon njemačkog napada na SSSR, rumunjske postrojbe ponovno su osvojile Moldaviju. U sastavu Rumunjske Moldavija je bila do 1944., kada su ju osvojile postrojbe Crvene armije.

Godine 1986., u duhu »glasnosti«, nastalo je Demokratsko gibanje (Mişcarea Democraticǎ), uskoro preraslo u Pučku frontu (Frontul Popular), koja će nametnuti 1989. prihvaćanje rumunjskoga kao službenog jezika i vraćanje na latinicu. 23. lipnja 1990. Parlament u Kišinjevu donio je Deklaraciju o suverenosti Moldavske SSR. Republika je proglašena 23. svibnja 1991., a neovisnost 27. kolovoza 1991.; tijekom 1990–97. predsjednik je bio Mircea Ion Snegur. Od početka 1990-ih bili su izraženi zahtjevi za ujedinjenjem s Rumunjskom, dok su ruska i ukrajinska zajednica na području istočno od Dnjestra (u kojem čine oko polovice stanovništva) težile vlastitoj državnosti; 2. studenoga 1990. proglasile su Pridnjestarsku moldavsku republiku, zbog čega je došlo do oružanih sukoba. Rusko-moldavskim sporazumom 1992. bilo je postignuto primirje, za nadzor kojega su bile angažirane ruske mirovne snage; u borbama 1990–92. poginulo je više tisuća ljudi. Sporan je bio i status Gagauza (turkijskoga naroda pravoslavne vjere), koji su od 1990. također tražili autonomiju (vlastitu republiku sa središtem u Komratu proglasili su 19. kolovoza 1990); autonomija im je priznata 1994–95. Godine 1994. Moldavija je uspostavila vojnu suradnju s NATO-om (sudjeluje u njegovu programu Partnerstvo za mir). Sporazumom iz svibnja 1997. Pridnjestarska moldavska republika stekla je samoupravu. U 1990-ima sporna je bila granica s Ukrajinom; sporazum je postignut u kolovozu 1999. Na izborima u veljači 2001. pobijedila je Komunistička stranka (PCRM), a njezin lider Vladimir Voronin postao je predsjednik (u travnju 2001). U veljači 2002., nakon vladine odluke da i ruski postane službeni jezik, održani su veliki antikomunistički i proturuski prosvjedi u Kišinjevu. U rujnu 2006. u Pridnjestarskoj moldavskoj republici referendumom je podržana neovisnost i mogućnost pripojenja Rusiji (separatistički zahtjevi osnaženi su sukobima u istočnoj Ukrajini 2014). Do političke krize došlo je nakon izbora 2009. i 2010. kada ni PCRM ni koalicija proeuropskih liberalnih stranaka nisu uspjeli dobiti dovoljnu parlamentarnu većinu za izbor predsjednika republike. Nakon masovnih prosvjeda i nemira, u rujnu 2009. V. Voronin odstupio je s vlasti, a premijer je postao Vladimir Filat (vođa Liberalne demokratske stranke Moldavije – PLDM). Od ožujka 2012. predsjednik je nezavisni kandidat Nicolae Timofti. U svibnju 2013. premijer je postao Iurie Leancă (PLDM); od 2009. zamjenik premijera i ministar vanjskih poslova i europskih integracija. Koalicija proeuropskih stranaka, predvođena PLDM-om, zadržala je vlast i nakon parlamentarnih izbora održanih potkraj 2014. Rusija je početkom 2015. u Pridnjestarskoj moldavskoj republici zadržala oko 1500 vojnika (u mirovnoj operaciji angažirano ih je oko 350). Od siječnja 2016. premijer je Pavel Filip (član Demokratske stranke; 2011–16. bio je ministar informatičkih tehnologija i komunikacija). Potkraj 2016. na predsjedničkim izborima pobijedio je Igor Dodon, vođa Stranke socijalista od 2011. (kao član komunističke stranke bio je ministar gospodarstva 2006–09., te zamjenik premijera 2008. – 09). Tijekom 2017. vlada podupire ustavne promjene koje bi olakšale priključenje Europskoj uniji (sporazum o pridruživanju potpisan je 2014), čemu se protivi proruski dio političke javnosti.